Anti-Ciganizam, anti-romska osjećanja i Romofobija

Stereotipi i predrasude

Stereotipi i predrasude su način definiranja našeg okruženja.

Prema definiciji Cambridge Rječnika, stereotipi su “rigidne ideje koje ljudi imaju o nekome ili nečemu, posebno ako su neistinite, prema istom rječniku, predrasude su nepravedna i iracionalna mišljenja ili osjećanja, posebno kada su formirana bez dovoljno promišljanja ili znanja”. Drugim riječima, stereotipi su apriori formirane ideje i klišeji, dok su predrasude iracionalna uvjerenja straha i averzije. Oni mogu biti shvaćeni kao filteri koji nas na neki način štite od preplavljenosti informacijama i omogućavaju nam da donosimo sud o ljudima baz da ih poznajemo lično ili samo površno: oni ograničavaju naš pogled u odnosu na stvarnost.

U tom smislu moglo bi se raspravljati kako stereotipi i predrasude imaju pozitivnu ulogu jer nam omogućavaju brzo donošenje odluka. Vrlo često, ipak, stereotipi se koriste da opravdaju i podrže uvjerenja i vrijednosti većine. Opšte prihvaćeni obrazac ponašanja se pretpostavlja kao nešto ‘normalno’ i stvari urađene od strane drugačijih socijalnih grupa ili manjina bivaju obezvrijeđene kada ne podliježu ovim ‘normama’. Jedan od najznačajnijih elemenata stereotipa i predrasuda je taj da su obično stvoreni od strane najmoćnijih, a primjenjuju se na slabe, koji ne mogu kontrolirati način njihovog poimanja od strane drugih, niti su u mogućnosti da promjenu ovakvu percepciju. Uobičajeno je reći da se stereotipi  temelje na istini. Kad god je dio istine pronađemo u stereotipu, takav pristup opravdava i osnažuje stereotipe.

Političari i mediji vrlo često koriste stereotipe. Igrati se negativnim osjećanjima ili strahom je dobar recept kako pobijediti na izborima ili se dobro prodati. Ljudi uobičajeno koriste stereotipe da okarakterišu i opravdavaju status quo. Jedini koji trpe od stereotipa nisu oni čiji su strahovi iskorišteni, nego oni koji su predstavljeni u negativnom svijetlu stereotipa. 

Anti-Ciganizam, anti-romska osjećanja i Romofobija

Anti-Ciganizam i Romofobija u suštini imaju isto značenje:

… različit tip rasne ideologije. On je istovremeno sličan, različit i  izmješan sa mnogim drugim tipovima rasizma. Anti-Ciganizam, sam po sebi, je kompleksan društveni fenomen koji se manifestira kroz nasilje, govorom mržnje, iskorištavanjem i diskriminacijom kao najevidentnijim oblikom.  

[…] Anti-Ciganizam je vrlo specifična forma rasizma, ideologija rasne superiornosti, oblik umanjivanja ljudskih osobina i institucionalizirani rasizam.
Hranio se diskriminacijom kroz povjest i borio da se održi kontrola u odnosima koji omogućavaju prednosti većinskim grupama. Baziran je, s jedne strane na, imaginarnim strahovima, negativnim stereotipima i mitovima, dok je druge strane osporavao ili eliminirao javnost povjesnom diskriminacijom nad Romima .

Ovi izrazi se ne razlikuju po sadržaju izuzev u upotrebi. Dok su anti-romska osjećanja izraz najčešće korišten na međunarodnom nivou, neki Romi, posebno oni iz Jugoistočne Evrope, preferiraju izraz anti – Ciganizam, jer je Cigan izraz koji se koristi u tom regionu. Oba izraza, Gypsy i Cigani imaju pejorativno značenje, što je razlog zašto neki teoretičari preferiraju izraz Romofobija.   

Anti-Semitizam i Anti-romska osjećanja

Širom Evrope, Jevreji i Romi, dvije manjine, i povjesno su najviše trpjeli diskriminaciju temeljenu na njihovoj tobožnjoj inferiornosti, i kasnijem negativnom imidžu koji je pridodat ovoj navodnoj inferiornosti.

Obe manjine vode porijeklo izvan granica Evrope, Jevreji dolaze sa područja današnjed Izraela i Palestine i sa južnih obala Crnog mora, dok Romi dolaze iz Indije. Oba naroda migrirala su zbog proganjanja, stoljećima bili potlaćeni od većiskog stanovništva Evrope i oba su bili smatrani niže vrijednim te je veliki broj ljudi iz oba naroda bio istrebljen  tokom Drugog svjetskog rata od strane nacista. Oba naroda su trpjela pod komunističkim režimom u Evropi ali Romi i dalje osjećaju posljedice diskriminacije, mržnje i predrasuda, dok je na sreću antisemitizam osuđen na svim nivoima, (društvo, političari). Anti-Ciganizam još uvijek nije prepoznat kao pojava te zbog toga nije ni osuđen. 

Aspekti anti-romskih osjećanja

Dehumanizacija i svođenje Roma na njihovo ciganstvo su ključni elementi anti-romskih osjećanja. Romi se smatraju manje vrijednim bićima i kao takvi ne zaslužuju uživanje ljudskih prava. Ova dehumanizacija nije bazirana na pogrešnom razumjevanju ili neuvažavanju nego predstavlja zakonski mit koji opravdava grubo ponašanje većine spram Roma koji se ne shvataju kao osobe nego jednostavno kao ‘Cigani’. Vrlo često, umjesto da se razgovara o problemu sa kojim se Romi suočavaju, priča se ‘ciganskom problemu’ tkz. ‘Ciganluk’. ‘Ciganluk’ sam po sebi, definirana se kao veoma negativan indikator. 

Stereotipi i predrasude o Romima vrlo često su u sukobu sa racionalnim objašnjenjem. Mnogo puta su otkrile više o kulturnom miljeu osobe koja govori o Romima nego o ‘Ciganima’. Kada bi pravili inventuru podataka koje ljudi imaju o Romima, mnoge stvari bi izgledale besmisleno ali bez obzira ljudi se hvataju za iste kao da su neupitne istine. Mnogo je primjera preuzimanja absurdnih pretpostavki kroz povijest koje su postavljene kao temeljni društveni pogled na svijet (npr. zemlja je ravna), ali mnogi ljudi, posebno oni koji razmišljaju progresivno, često puta nisu voljni prihvatiti da je to možda slučaj i danas.

Stereotipi i predrasude spram Roma, i anti-romska osjećanja kao rezultat, toliko su duboko ukorjenjeni u evropsku kulturu da ih je kao takve teško i zamisliti. One koji trpe stereotipe i predrasude treba angažirati na ovaj iscrpljujući zadatak uvjeravanja drugih da su diskriminirani bez posebnog razloga. Jasan znak anti-romskih osjećanja leže u činjenici da mnogi ljudi koji nikad nisu imali blizak kontakt sa Romima nisu sposobni dati detaljnu sliku o njima. Kako izgledaju, žive i ponašaju se. Vrlo često ponašanje jedne osobe automatski se prenosi na sve ‘Cigane’. Negativni postupci pripisuju se romskoj kulturi, a ne inkrimiranom pojedincu.  

Prevazilaženje anti-romskih osjećanja

Anti-Gypsyism može biti prevaziđen jedino ako ljudi priznaju njegovo postojanje. Ništa se neće promjeniti ukoliko ljudi ne postanu svjesni njegog realiteta. Problem nisu Romi nego anti-Gypsyism!

Uloga medija

Mediji, ponekad nesvjesno ali često puta i svjesno šire anti-romska osjećana. U slučaju počinjenog kriminalnog djela neke osobe spominjanje etničke pripadnosti nema nikakav pozitivan učinak. Na isti način, snishodljivost je takođe štetna. Povrh svega, mediji generalno ne obraćaju pažnju na priče u kojima su Romi žrtve, kao što je i slučaj sa rasističkim ispadima i govorima mržnje spram Roma izrečenim od strane političara, a to su djela u čijoj osudi mediji mogu odigrati značajnu ulogu.

Mediji mogu biti vrijedno sredstvo upodizanju svijesti i promociji različitosti  i multikulturalizma ukoliko su posvećeni promjenama. Umjesto fokusiranja na negativne vijesti o Romima težište treba staviti na pronalaženje afirmativnih priča i dati Romima priliku da se čuje njihov glas. Postoje advokati, nastavnici, političari i doktori romske nacionalnosti, zašto ne izvještavati o? Pitajte one čije priče obično ostanu beskorisne